HR - Ljudski Resursi - Bosna i Hercegovina

Problem nije radno vrijeme, nego neplaćanje

Ukoliko pažljivije pogledate oglase koji se raspisuju a u kojima firme traže radnike, skoro u svim ćete u dijelu koji se odnosi na to šta poslodavac nudi radnicima naći podatke poput ugovora koji radnicima nudi osmosatno radno vrijeme, uz plaćen prekovremeni rad, ali i slobodne dane u vrijeme praznika, nedjeljom...

Mada je riječ o uslovima koji su regulisani Zakonom o radu i koji ne bi trebali uopće da se navode, radnici u BiH imaju razna iskustva, pa se većina njih, posebno onih zaposlenih u trgovinama, uslužnim djelatnostima, ali i u zdravstvu, građevinarstvu, poljoprivredi dosad mogla uvjeriti da poslodavci zakon kroje onako kako njima odgovara te da su, nažalost, brojna kršenja prava radnika.

Tako je Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine ove godine aktivnije nego dosad krenuo sa kampanjama u kojima upozorava na kršenja prava radnika i radnica prije svega u trgovinama. Sindikat je ove godine za 1. maj organizovao virtuelni protest koji je za cilj imao ukazati na to da veliki broj radnika praznike umjesto kući provodi na radnom mjestu, te da je vrijeme da se toj praksi stane ukraj ili da radnici budu adekvatno plaćeni za to.

Mersiha Beširović, predsjednica STBiH, navela je kako se prema njihovim istraživanjima radnicima u BiH, uz rad u dane praznika, najčešće krše prava po pitanju neplaćanja prekovremenog rada, pravo na slobodan dan u sedmici, pravo na godišnji odmor...

Obaveze

- Neplaćeni prekovremeni sati su, prema našim saznanjima, kontinuirano u samom vrhu kršenja prava u ovom sektoru, a prema podacima koje ima naš sindikat u 2018, najveći broj slučajeva sa kojima smo se mi bavili jesu slučajevi prekovremenog rada, te su od 340 osoba koje su se nama obratile za pomoć, njih 264 imale problem vezan za radno vrijeme i to 105 slučajeva neplaćenog prekovremenog rada, istakla je Beširović.

Riječ je o samo 340 osoba koje su se obratile Sindikatu, a gdje su svi oni koji se nisu javili, koji iz straha od otkaza šute i rade koliko god poslodavac kaže i koji i ne pomišljaju da traže novac za svoj rad.

Da bi se stalo ukraj poslodavcima koji su evidentirali prekovremeni rad, a istovremeno nisu bilježili redovno radno vrijeme, te na taj način sati i sati prekovremenih nisu naplaćeni, reagovao je prošle sedmice i Evropski sud pravde u Luksemburgu.

Naime, poslodavci su, odlukom Evropskog suda pravde, obavezni da sistematski evidentiraju radno vrijeme svojih zaposlenih. Odluka se mora provesti u svim državama članicama EU, odlučio je Sud sa sjedištem u Luksemburgu. Samo na taj način, prema njima, može se garantovati poštivanje evropskog prava.

Presudi je prethodio pravni spor između Deutsche Bank i sindikata CCOO u Španiji. Naime, u Španiji su poslodavci morali da evidentiraju samo prekovremeni rad do sada. Sindikat je tvrdio da se prekovremeni rad može ispravno zabilježiti samo ako se redovno radno vrijeme pravilno evidentira.

Zbog činjenice da se to ne dešava, više od 50 posto prekovremenih sati nije zabilježeno u Španiji. Pravni spor je prvi put izveden pred Nacionalni sud u Španiji, koji je predmet proslijedio Evropskom sudu u Luksemburgu. On je sada odlučio u korist sindikata.

Smjernice

Kao objašnjenje, sudije su navele ne samo EU smjernice o radnom vremenu i smjernice za sigurnost i zdravlje radnika već i Povelju o temeljnim pravima EU.

S obzirom na to da se to ne može uraditi bez evidentiranja ukupnog radnog vremena, Sud je naložio državama članicama EU da donesu odgovarajuće propise o tome.

Kako je objavio Deutsche Welle, presuda može imati dubok uticaj i na radni dan u Njemačkoj, gdje su, kao u Španiji, morali biti evidentirani samo prekovremeni sati. Njemački sindikati već dugo kritiziraju korištenje radnika neformalnim produžavanjem radnog vremena kada im je potreban odmor ili kada su na odmoru.

Poslodavci u BiH se mogu pravdati da nisu u EU te da se ovakve presude ne odnose na njih. Međutim, pitanje je do kada će se poslodavci u BiH moći na to izvlačiti jer BiH polako nestaje radne snage, pošto radnici u potrazi za svojim pravima, u potrazi za poslom na kojem će biti plaćeni koliko rade i koliko zaslužuju, sve češće napuštaju domovinu.

Nadamo se da će se poslodavci na vrijeme osvijestiti, da će shvatiti da radnici zaista jesu, kako svi vole reći, snaga njihove kompanije, te da je krajnje vrijeme da se ta snaga i plati kako treba i nagradi kada treba.